Nakon Brexita - Polexit?

„Izašli smo na kraj sa Grčkom Alexisa Tsiprasa, tako da ćemo moći &2;ivjeti i s Kaczynskijevom Poljskom", mislili su diplomati EU-a 2015. nakon izborne pobjede nacionalno-konzervativne stranke Jaroslawa Kaczynskog „Pravo i pravednost" (PiS).

Iako mnogi političari u Bruxellesu nemaju posebno sretna sjećanja na razdoblje od 2006. do 2007. kada je Kaczynski bio premijer, oni su tokom formiranja vlade 2015. godine bili prilično umireni. Kaczynski nije ušao u vladu Beate Szydlo. Međutim, ubrzo je postalo jasno: on povlači konce iz pozadine i utječe na najva&2;nije političke odluke ili ih čak i sam donosi.

Na početku su mnogi u Bruxellesu na tenzije između EU-a i vlade PiS-a gledali kao na Kaczynskijev pokušaj da čvrstim stavom sebi osigura poštovanje unutar vlastite dr&2;ave, ali i izvan nje. Međutim, problemi su se ubrzo proširili. Europska komisija je već u siječnju 2016. reagirala na probleme Ustavnog suda koji su se pojavili zbog prvih reformi pravosuđa. To je opet u Poljskoj dovelo do neraspolo&2;enja protiv europskih institucija. Prije toga su pokušaji Europske unije da zaštiti pravnu dr&2;avu u Poljskoj bili neuspješni, obzirom da je radi postojećih EU-ovih sporazuma u ovakvim slučajevima skoro pa nemoguće uvesti prave sankcije. Kao odgovor na kritiku iz Bruxellesa Varšava je počela dovoditi u pitanje neke od nadle&2;nosti Europske komisije. Tako je na primjer Poljska godinu dana poslije nastavila sjeći stabla iz zaštićenog područja prašume Bialowieza, unatoč Europskom sudu pravde koji je odmah zahtijevao hitno zaustavljanje sječe. Tako nešto se dogodilo po prvi puta u povijesti EU-a. Poslije je Varšava promijenila svoj stav i postala malo pomirljivija, ali ovaj slučaj još uvijek nije riješen.

Neprijateljstvo prema Njemačkoj

Kritičari vladi PiS-a predbacuju i to da raspiruje neprijateljstvo prema Njemačkoj, iako Varšava i Berlin već godinama njeguju dobre odnose. Smatra se da PiS time &2;eli učvrstiti svoju poziciju kod glasača. Pritom su veze s Njemačkom uporište poljske vanjske politike, a Njemačka je bila najva&2;niji zagovornik ulaska Poljske u EU 2004. godine.

Nesuglasice između ove dvije zemlje dosti&2;u vrhunac pri izboru predsjednika Europskog vijeća Europe. PiS je odjednom demonstrativno odlučio da Donalda Tuska, bivšeg poljskog premijera, ne smatra više poljskim, nego „njemačkim kandidatom". Umjesto da mu daju podršku, oni su glasali protiv njegovog ponovnog izbora za predsjednika Europskog vijeća u o&2;ujku 2017. Političari PiS-a navode čak i to da je Poljska pri ovim izborima bila preglasana s 27 prema 1, jer je kancelarka Angela Merkel šefove drugih vlada zemalja članica „prisilila" da podr&2;e njene favorite.

Postavljanje europskih institucija u pitanje i distanciranje od Njemačke, iz ugla vlade PiS-a slu&2;i „obnovi poljskog suvereniteta". Vlada je već u prvim mjesecima svog postojanja odlučila da Berlin zamjeni Londonom kao glavnim saveznikom u EU-u i to je kratko prije referenduma o Brexitu i objavila. Osim toga, produbljena je kooperacija unutar Višegradske grupe, kojoj osim Poljske pripadaju Slovačka, Češka i Mađarska. Iako Višegradska grupa kao euroskeptična „internacionala" još uvijek nije napravila naročito puno, Varšava ostaje pri svojim snovima o bloku pod poljskim vodstvom koji bi bio protute&2;a Berlinu, a u izvjesnoj mjeri i Parizu.

Poljska u začaranom krugu

U Poljskoj su debate u vezi izbjeglica i njihove raspodjele po sistemu kvota pojačale dojam da EU &2;eli prisiliti zemlje-članice na ne&2;eljeni multikulturalizam, koji je prvenstveno „diktiran" iz Berlina i ugro&2;ava nacionalne identitete. Poljski dr&2;avni mediji predstavljaju terorističke napade u zemljama Zapadne Europe kao direktnu posljedicu grešaka briselskog „establišmenta". Kaczynski spretno koristi ove tenzije između Istoka i Zapada, čiji efekti ne utječu samo na Poljsku: mnogi građani novih zemalja-članica EU-a ne vole da im „stara" Europa dr&2;i predavanja.

Na Istoku građani ulazak svojih zemalja u EU vide više kao povijesnu pravdu, nego kao ulazak u zapadnu školu za demokraciju, pravnu dr&2;avu i toleranciju. Prije je ulazak u EU za Poljsku bio mjera, a danas je to više „manja nevolja".

PiS svojim biračima objašnjava da je poljsko članstvo u EU nu&2;no, jer samo tako Varšava ima utjecaj u Europi, kao i na europsku politiku prema Rusiji. U isto vrijeme vlada i mediji blisku dr&2;avi prenose jednu negativnu sliku Europe, koja podsjeća na izvještavanje u Velikoj Britaniji prije Brexita.

Prijeti li Poljska Polexitom?

Više od 80 posto građana Poljske podr&2;ava EU, ali ta podrška bi se mogla više opisati kao površna. Više od 70 posto Poljaka ne &2;eli ulazak u eurozonu. Samo oko polovica ispitanika bi glasali za euro, ukoliko bi to bio uvjet za ostanak u EU. Pored toga, simpatije za Europu i dalje bi bile u opadanju, ukoliko bi članstvo u Uniji bilo vezano za prihvat izbjeglica. PiS zastupa pragmatični stav prema EU zasnovan na transakcijama, ali očekuje beneficije poput velikodušnih kohezijskih fondova, ali bez da zauzvrat pru&2;i solidarnost u pitanjima poput prihvata izbjeglica. A kako se mijenja stav poljskih birača nakon očekivanog smanjenja sredstava EU-a za Poljsku od 2020. godine?

Izgleda da se zemlja danas nalazi u začaranom krugu. Njen polo&2;aj u EU je od 2015. oslabio. Čak su propali i njeni opravdani zahtjevi za određenim EU reformama - zbog teškog polo&2;aja Poljske kao članice EU-a, koja ima problema s vladavinom prava. To bi moglo povećati frustracije unutar vlade i poljskog društva i eventualno ovu zemlju dovesti do ideje da organizira referendum o članstvu Poljske u EU. Oporba već upozorava da politika Jaroslawa Kaczinskog mo&2;e dovesti Poljsku do Polexita. Međutim, još vjerojatniji scenarij je da će nenaklonjenost Poljske za nove projekte europskih integracija, kao i njene konstantne tenzije s Bruxellesom i iskrivljeni imid&2; EU-a koji se širi unutar Poljske, gurnuti ovu zemlju na margine Europske unije.